Čudo u zemlji Alisa.

Nismo sretni s mrvicama, jer nismo osrednji.

22.04.2018.

Dodaj svijetu malo boje!

Znaš kako smo uvijek bili telepatski povezani?! Ili smo bar mislili da jesmo... Nema te, a trebaš mi. Sinoć sam ti, uplakana i umazana maskarom, dozivala ime u nadi da ćeš me čuti. Pisala sam ti privatne poruke ovdje (broj sam izgubila), ali posljednji put si bio aktivan prije više od devet mjeseci. Znam da misliš na mene, samo mi ne želiš smetati. Znam i da mi offline redovito čitaš blog. Valjda se tom čitanju nadam i sada. Trebaš mi kao prijatelj i odani vitez, kakav si bio godinama ovoj "ludoj i nedokazanoj princezi". Iako nisam uvijek bila uz tebe, posebno ne kada je trebalo, iako sam bila razmažena i sebična, znam da mi sve opraštaš. Znam da si to zavolio kod mene. Tvoj glas mi treba i tvoja redovita rečenica "Tko ih jebe, princezo. Možeš ti sve što poželiš. Ti si jaka i neovisna, iako ne pokazuješ to često". Tvoja potpora mi treba i muška snaga koju ovdje nemam, a imala sam nekada. Ti si mi je nesebično davao. Snagu, volju, ljubav i ambiciju, želju za nečim većim. Moj anđeo čuvar, najbolji na svijetu. Ako se ipak ne pojaviš u našem izmišljenom i dalekom svijetu, nadam se da si na ovom surovom sretan. I da me se sjetiš ponekad. Od srca, Mikmon.


Stariji postovi

Čudo u zemlji Alisa.
<< 04/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930



BROJAČ POSJETA
19491

Powered by Blogger.ba